.png)
Unatoč tomu što su Europska pučka stranka (EPP) i konzervativci u Europskom parlamentu Izvješće o priuštivom stanovanju oslabili i učinili ga popisom želja nekretninskih špekulanata i građevinara, borba za priuštivo stanovanje nije gotova.
Zagreb, 20. ožujka 2026. – Unatoč tomu što su Europska pučka stranka (EPP) i konzervativci u Europskom parlamentu Izvješće o priuštivom stanovanju oslabili i učinili ga popisom želja nekretninskih špekulanata i građevinara, borba za priuštivo stanovanje nije gotova, poručili su na zajedničkoj konferenciji za medije Gordan Bosanac iz stranke Možemo! i Marko Vešligaj iz SDP-a, zastupnici u Europskom parlamentu.
Takav ishod glasanja, istaknuli su, nije zatvorio raspravu o priuštivom stanovanju, nego je dodatno pokazao koliko će važna biti sljedeća faza europskog zakonodavnog procesa. Europska komisija 6. ožujka otvorila je javno savjetovanje o budućem Affordable Housing Actu, uz poziv građanima, javnim vlastima i drugim dionicima da dostave prijedloge za jačanje priuštivosti stanovanja, osobito u područjima pod najvećim stambenim pritiskom. Komisija pritom otvara i pitanja utjecaja kratkoročnog najma, prepoznavanja područja stambenog stresa i mogućih zakonodavnih rješenja, čime postaje jasno da se ključna politička borba oko smjera europske stambene politike tek nastavlja.
“Nažalost, izvjestitelj iz EPP-a, primarno uz podršku radikalne desnice, nametnuo je u izvješće interese privatnog građevinskog sektora i ulagača, a ne ljudi. To se najbolje vidi po tome što izvješće ne prepoznaje stanovanje kao ljudsko pravo. Europska pučka stranka ponovno je stavila profit ispred ljudi”, poručio je Bosanac.
Na isti problem upozorio je i Vešligaj, istaknuvši da je iz završnog teksta izostavljeno jedno od temeljnih polazišta svake ozbiljne stambene politike. “Unatoč našim amandmanima i zagovaranju, u izvješće nije ušlo da je pravo na stanovanje temeljno ljudsko pravo. To je veliki problem za budući razvoj i provedbu stambenih politika jer time slabimo mogućnost javnog djelovanja u tom području. Europska pučka stranka se protivila takvoj definiciji, dok se istodobno u izvješću više puta spominje pravo na privatno vlasništvo, što jasno pokazuje problematičan politički smjer dokumenta”, upozorio je.
Bosanac je naglasio da izvješće pogrešno definira uzroke stambene krize. Umjesto da prepozna financijalizaciju stanovanja, špekulativna ulaganja i rastući pritisak investicijske kupnje, ono kao glavni problem vidi manjak stanova, a kao odgovor nudi ponajprije novu gradnju i olakšavanje izdavanja dozvola. Takav pristup, naglašava, ne odgovara na ključno pitanje – kome će ti stanovi biti dostupni. Podsjetio je da u Hrvatskoj, prema službenim podacima, postoji gotovo 600 tisuća praznih stambenih jedinica, što jasno pokazuje da problem nije samo u količini, nego u tome što se stanovanje sve više tretira kao roba i sredstvo ulaganja.
Vešligaj je istaknuo da je najveći problem manjak javnih stanova i izostanak aktivne uloge države. “Države ne grade, ne upravljaju i ne planiraju dugoročno, nego subvencioniraju privatne investitore. To je bježanje od odgovornosti. Država je ta koja mora garantirati krov nad glavom, to se ne može prepustiti isključivo privatnom kapitalu”, poručio je.
Obojica su upozorila i na nedostatak ozbiljnih mehanizama transparentnosti na tržištu nekretnina. Bosanac je istaknuo da izvješće ne prepoznaje ni potrebu jače kontrole pranja novca pri ulaganju u stanovanje, što je posebno važno za Hrvatsku. Vešligaj je dodao da se čak 70 posto nekretnina u Hrvatskoj kupuje gotovinom, dok se istodobno ne zna otkud taj novac dolazi. Upozorio je i da u dokument nije uvršten registar transparentnosti koji je predlagao tijekom rada na izvješću.
Govoreći o kratkoročnom najmu, Bosanac je ocijenio da dokument ponovno ne prati stvarnost s kojom se građani suočavaju. “U dokumentu se navodi da su potrebni dodatni dokazi za utjecaj kratkoročnog najma na cijene. Građanima Splita i Zadra, gradova koji su pri samom vrhu u Europskoj uniji po broju stanova u kratkoročnom najmu, ne trebaju dodatni dokazi da bi znali zašto su cijene najma odletjele u nebo”, poručio je.
Vešligaj je upozorio i da izvješće nije prihvatilo ni zahtjev za primjenom UN-ova pravila 30 posto, prema kojem nijedno kućanstvo ne bi smjelo trošiti više od 30 posto raspoloživog mjesečnog dohotka na troškove stanovanja. Ocijenio je i da pojedina rješenja koja se predstavljaju kao administrativno rasterećenje, osobito u području dozvola, mogu otvoriti prostor zlouporabama i dovesti u pitanje usklađenost s prostornim planovima.
Bosanac je podsjetio i na razmjere stambene krize u Hrvatskoj: prosječna plaća iznosi oko 1.500 eura, dok je prosječna cijena četvornog metra stana u većim hrvatskim gradovima oko 3.000 eura. “To znači da čovjek mora raditi dva mjeseca za jedan kvadrat stana. To jasno pokazuje koliko je stanovanje danas udaljeno od stvarnih mogućnosti većine građana”, upozorio je.
Kao nužne smjerove djelovanja Bosanac je naveo aktiviranje praznih stanova poreznim, zakonodavnim i mjerama provedbe, financiranje izgradnje javnih stanova s kontroliranim najamninama, ulaganje u kooperative i zadružno stanovanje te ograničavanje širenja kratkoročnog najma ondje gdje je stambeni pritisak najveći. Vešligaj je dodao da izvješće ne predviđa ni dodatna europska financijska sredstva, nego teret rješavanja stambene krize prebacuje na države članice.
Zaključno su poručili da usvojeno izvješće nije zatvorilo raspravu, nego tek otvorilo novu političku borbu, osobito u kontekstu budućih europskih zakonodavnih prijedloga, poručivši da se stanovanje napokon mora tretirati kao ljudsko pravo i javni interes, a ne kao prostor za daljnji rast profita investitora i nekretninskih špekulanata.
