Visoke cijene stanovanja ugrožavaju i funkcioniranje gradskih službi.
Za uspješno rješavanje stambene krize u Europskoj uniji nužno je da se stanovanju pristupi kao ljudskom pravu, a ne kao robi na tržištu. Također, lokalne i regionalne samouprave moraju imati veće zakonodavne ovlasti u području stanovanja te izravan pristup financiranju iz EU fondova, jer upravo one u praksi rješavaju ovaj problem. Upravo to smo danas naglasili gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević i ja na konferenciji “Iznova promišljamo stanovanje: Svatko zaslužuje dom”, koja je otvorena u Bruxellesu.
Za mene je stanovanje temeljno ljudsko pravo i s tom perspektivom ulazim u sve procese oblikovanja politika priuštivog i socijalnog stanovanja u Europskoj uniji – bilo u Europskom parlamentu, bilo u nacionalnim parlamentima. Posebno sam istaknuo važnost trenutka u kojem se ova konferencija održava: Europski parlament uskoro raspravlja o velikom izvješću o priuštivom stanovanju, Komisija priprema svoj plan za stanovanje, a pred nama je i nova rasprava o sedmogodišnjem proračunu.
Nažalost, prvi prijedlog izvješća Posebnog odbora za stanovanje, koji dolazi iz redova konzervativnog EPP-a, nije bio dovoljno dobar. Nije ozbiljno uzeo u obzir problem financijalizacije stanovanja, praznih nekretnina i nereguliranog kratkoročnog najma, iako upravo ti faktori značajno povećavaju nedostupnost stanovanja. Mi Zeleni jasno kažemo: želimo graditi stanove za ljude, a ne za profit. Moj ključni cilj je borba protiv beskućništva, koje moramo iskorijeniti do 2030. godine.
Osim toga, važno mi je naglasiti jačanje socijalnog stanovanja i podizanje standarda kvalitete gradnje i energetske učinkovitosti, jer to izravno znači bolji život za građane. Bez obzira na to što se dogodi u Parlamentu ili Komisiji, na kraju će se svi zakonski prijedlozi morati provoditi u državama članicama, a one će ih spuštati na lokalnu razinu. Zato stalno ponavljam: lokalna i regionalna razina moraju biti prepoznate kao ključni dionici procesa i moraju dobiti pristup izravnom financiranju iz europskih fondova.
Ovu smo poruku ponovili i Tomislav Tomašević i ja. On je pritom naglasio da isti zahtjev dolazi od gradonačelnika iz različitih europskih gradova, neovisno o političkoj pripadnosti. Primjer Zagreba jasno pokazuje što lokalna politika može napraviti: usvojene su prve izmjene GUP-a nakon devet godina, s ciljem da Zagreb postane ugodniji grad za život, s više zelenila, vrtića i škola. Unatoč liberalnom urbanizmu, cijene nekretnina u Zagrebu udvostručile su se u posljednjih deset godina, dok istovremeno imamo 55 tisuća praznih stanova. Ti su stanovi najčešće kupljeni u špekulativne svrhe, što potvrđuje da je problem u poreznoj politici koja takve prakse omogućava.
Zbog toga tvrdim: kriza stanovanja u Europi ne može se prepustiti tržištu. Ako je problem samo ponuda stanova, zašto je onda prvi puta u povijesti imenovan povjerenik za stanovanje u EU? Jasno je da je potreban sveobuhvatan pristup – gradnja novih stanova za priuštivi najam, regulacija kratkoročnog najma i porezna politika koja sprječava špekulaciju.
Borba za priuštivo stanovanje u Europskom parlamentu i diljem Europske unije za mene nije prolazna tema, već trajna obveza. Pozivam sve građane, saveznike i partnere da zajedno štitimo pravo na stanovanje i da se odupremo interesnim skupinama koje koče rješavanje ove krize. Stanovanje mora postati pravo svih – u Osijeku, Zagrebu, Hrvatskoj i cijeloj Europskoj uniji.
